Šta čeka na kraju staze od žutih cigala?

Posted on December 19th, 2008 in lično | 7 Comments »

Prosto neverovatno ali približava se kraj programa 100pushups. Za koji dan ću odraditi poslednji trening a onda ide testiranje, da vidim dokle sam stigao. Iako sam sve vreme radio po najjačem programu iskreno ne očekujem da ću uraditi 100 komada, ali obećavam da ću dati sve od sebe.

Kako se približava kraj sve više razmišljam zašto sam počinjao sa ovim i šta sam sve dobio. Neke stvari su očigledne, kao naprimer bolja kondicija. Kako sam pored sklekova radio i čučnjeve i trbušnjake, generalno se mnogo bolje i energičnije osećam. Kada hodam, kada radim bilo šta fizički prosto se lakše osećam, lakše se krećem, manje se zamaram, divota jedna. Takođe, skinuo sam par kila. Ne mnogo, ali dovoljno da me motiviše da i dalje nastavim sa vežbom i malo zdravijom ishranom.

Sve ovo je bilo manje više očekivano, ali par stvari nisam očekivao. Za početak, imam utisak da mi se i držanje popravilo. Što opet nije čudno već posledica jačanja stomačnih, leđnih i guznih mišića, ali prosto nisam razmišljao o tome i kada sam skontao vrlo sam se obradovao.

Druga stvar koja se dosta poboljšala je moja disciplina po pitanju vežbi. Prvih par nedelja sam jedva nalazio vremena da vežbam, dešavalo se da zaboravim i sednem da klopam pa moram da radim punog stomaka a par puta sam radio i dobrano posle ponoći. Za razliku od toga, poslednje 2 nedelje sam jako pazio kada radim vežbe, kako ih radim, pravio sam pauzu od par sati između obroka i vežbi i generalno mnogo ozbiljnije se ponašao uz dosta manje truda nego na početku. Što samo znači da mi je ovo već prešlo u naviku a to je fenomenalno.

A da sav ovaj trud ne bi bio uzalud sada treba održavati tu naviku. Kako sam pored sklekova radio i druge vežbe već imam manje više gotov plan i program sa kojim ću da nastavim, samo moram da osmislim neke povremene izazove kojima bih testirao svoj napredak. Skapirao sam da kada imam konkretan cilj i detaljan plan kako do njega doći mnogo ozbiljnije shvatam celu priču i motivisaniji sam da radim. Ne radim vežbe samo da bih ubio vreme već idem ka nečemu, a to očigledno dosta utiče na psihu.

U svakom slučaju, rezultati dosadašnjeg treninga su već sada vidljivi i jako pozitivni, a za jedno nedelju dana ćemo videti da li su tih 100 sklekova stvarnost ili su samo marketingški trik.

Ma šta kažeš, već prošlo mesec dana?

Posted on November 13th, 2008 in lično | 4 Comments »

O da, prođe već od kada sam počeo da vežbam. I nije da nema rezultata.

Sinoćni trening sam završio nakon ukupno 144 skleka. Istina iz 5 serija, ali je u poređenju sa 60 prvog dana znatna razlika. A još bitnije, ovaj trening je prošao malo lakše nego prethodna dva, iako sam uradio jedno 20 sklekova više. Verujem da je na to uticalo nekoliko stvari:

  1. Juče sam se naspavao. Otishla mi ja baterija na telefonu tako da me nije budio ujutru i baš sam se fino odmorio. Srećom pa radim u ql firmi i dolazak 2 sata kasnije nije bio problem :)
  2. Nisam jeo ništa obilno nekoliko sati pre treninga. Nije poenta u tome da sam bio gladan pošto nisam, već da organizam nije bio opterećen varenjem hrane.
  3. Radio sam 3 vrste sklekova. Tj. radio sam iste sklekove samo sam menjao položaj ruku, od najužeg do najšireg. Poenta ovoga je da se koriste svi mišići ruku i ramena i ne opterećuju jedni isti sve vreme što kao rezultat ima malo lakše podnošenje celog treninga.

Takođe, čini mi se da generalno imam više energije, iako ne spavam ništa više nego inače a jedem otprilike isto samo malo pametnije. Pod malo pametnije mislim da obraćam pažnu da se ne prežderavam i da se trudim da jedem više manjim obroka dnevno, umesto 2-3 ogromna. Što je najbolje hvatam sebe da kada se pomene hrana već po navici razmišljam kada sam prethodno jeo, šta ću i koliko da jedem. I nije mi cimanje kao u početku, to je jednostavno način kako sada funkcionišem.

Sve u svemu, ja sam jako zadovoljan onim što sam postigao za ovih mesec dana. Možda ne deluje mnogo, ali je odličan početak i motivacija za neke ozbiljnije promene u životu.