Sedimo sinoć kod drugara i ćaskamo o koječemu, i posle ne znam koje pomenute serije i neke scene, pesme ili čega već pita on “Dobro kada ti stizeš da gledaš sve te serije i putuješ i sve to što radiš?”.
Voleo bih da mogu da kažem “Sjajno sam se organizovao sa vremenom tako da nije problem sve postići”. Stvarno bih voleo, samo bi to bila laž.
Organizacija vremena je jedna od onih stvari koje dolaze u talasima.
Ima perioda kada uspevam super da se organizujem, isplaniram i postignem većinu isplaniranog.
A ima i perioda, često dužih, gde sve nekako ide stihijski. Pa šta se stigne stigne.
Svašta sam čitao na tu temu, gomilu saveta, tehnika, trikova i dosta toga ispobao.
Jedna od stvari koje meni najbolje radi je dnevna lista stvari za uraditi.
Uveče napišem za sutra, ili ujutru kada ustanem za taj dan, i onda tokom dana lagano, jednu po jednu stvari završavam.
Ne završi se uvek sve, ali dosta bolje bude nego ako ne napišem spisak.
Ili ako napišem nedeljni spisak, pa kao tokom nedelje ću kada stignem uraditi ponešto.
To kod mene ne pije vodu.
Kao i svuda, i po pitanju vremena i percipiranja istog postoje razlike među ljudima.
Neki imaju odličan osećaj za vreme, tačno znaju da procene koliko će im trebati da nešto urade, da negde stignu i vrlo su tačni.
Neki drugi često potcene koliko im treba vremena za nešto, nisu uvek sigurni koliko je vremena prošlo i umeju da kasne. Ne namerno, prosto im je vreme negde iscurelo.
Ni jedno ni drugo nije bolje ili lošije samo po sebi, mada je moderan svet nekako više prilagođen prvoj grupi. Imamo rokove, termine kada se nešto dešava i slično i svi moramo da se uklapamo u to.
Naučio sam da pripadam ovoj drugoj grupi pa sam umesto da se nerviram što kasnim krenuo da radim nešto konkretno po tom pitanju.
Kada treba da idem negde umem da postavim alarm da zvoni da me podseti da krenem ranije nego što bih inače sam od sebe krenuo.
Koristim Pomodoro tehniku kada radim kod kuće, da ne bih presedeo 5 sati bez vode i pauze, i pratio sebe koliko radim.
Kada se dogovaram sa ljudima ponekad pomerim vreme za 15tak min, pa makar čekao kao pre neki dan tih 15min.
Ne radim još uvek sve ovo redovno, ali kada se setim vrlo ume da znači.
I na kraju, kada stižem da gledam sve one serije?
Ne znam ni sam, uglave se tu negde. Ponekad se neki veš ne opere ili se ne usisa zbog njih, da budem iskren, ali šta da se radi, valja čovek nekada i da se opusti malo.
A vi, kakvi ste vi sa vremenom?