Nešto sam neraspoložen ovih dana, ne znam šta mi je. U stvari, znam ja vrlo dobro šta mi je, samo ne znam što me je sad strefilo. Ok, bilo je par gluposti u poslednjih par dana, ali čini mi se ništa toliko bitno.
To me je nateralo da razmišljam da li i koliko želim da pišem neke lične stvari na blogu. Dođe mi tako ponekad da kažem nešto, a ne bih da davim ljude oko sebe koji su to sve uglavnom čuli i onda se nađem sa svojim mislima koje nemaju kuda nego se vrte po glavi dok se ne umore. A to ponekad ume da potraje jako dugo.
E sad, cenim da bi mi pisanje o koječemu malo razbistrilo glavu. Kao što recimo sada pišem o ovome i pokušavam da se sam sa sobom dogovorim. Kada pokušavaš nešto nekome da kažeš onda moraš da se potrudiš da to tačno formulišeš, pa onda opet porazmisliš da li je to baš ono što hoćeš da kažeš i tako u krug. Vrlo često sam u priči sa drugim ljudima sam dolazio do nekih rešenja, samo mi je trebalo da sa nekim krenem da pričam i nateram se da sa svih strana pretresem problem.
Takodje, ono što me recimo brine je neki gubitak privatnosti, nisam siguran koliko želim da neke stvari iznesem u javnost. Nemam ja ništa da krijem, ali neke stvari se jednostavno ne pričaju svima.Za sada ovo uglavnom čitaju ljudi koji me znaju, ali ne dovoljno da bi se neke teme pojavile u razgovoru, tako da bih pred njih iznosio nešto što im inače najverovatnije ne bih rekao. Ne znam koliko se meni sviđa da gomila ljudi odjednom sazna neke stvari. Ali sa druge strane, ako bih neke stvari javno rekao, to bi na neki način bilo prihvatanje i možda bi pozitivno uticalo na mene..
Ne znam, ovo je jako nezgodno pitanje i moraću dobrano o tome da porazmislim. Da li delimični gubitak privatnosti i intime može imati pozitivne dugoročne posledice, that is the question.
To je lična stvar, ja uglavnom imam problem što bi trebalo stvari napisati kao pričicu, tako je mnogo bolje lepše, a i zanimljivije. Ali pošto mi to ne ide uvek od ruke, onda ponekad preskočim, nadajući se da ću u trenutku inspiracije (ili teške depresije) sve to dokumentovati 🙂
Ma nemam pojma, znaš već, ja uglavnom stvari koje mi se dešavaju u životu delim sa prisutnima… Pa mi izlaganje toga na blogu dođe lako.
A sem toga, ako ti blog ne doživi slavu, nemaš sekiracije, ja na svom taćno znam ko čita… Po neki slučajni prolaznik brže ode nego što je stigao, tako da nema brige 🙂 Zapravo da budem iskren, svi koji čitaju moj blog bi sve to čuli pre ili kasnije, plus jedna osoba koja nebi ni imala potrebu za time, da nije istog tog bloga 🙂
Efekat leptira zar ne? Posledice ce sigurno imati. Sad koliko dalekosezne to nikad ne mozes znati. Cinimi se da je neke stvari mnogo lakse reci na blogu. Kao kad se ponasas kao najgora gnjida i raskines sa devojkom telefonom ili jos gore sms-om. Distanciras se na neki nacin od cele stvari.
e bash to. distancirash se malo i mozesh malo realnije da sagledash situaciju.. barem se meni tako cini.
videcemo. ovih dana sam bolje volje(cudo jedno shta par dobrih izlazaka sa drushtvom ucini od coveka :)), tako da za sada nece biti pisanija na te teme